Najveće površine pod kulturom maslina nalaze se u okolici grada Cresa. Tu se u amfiteatarskoj udolini nalaze golema prostranstva maslina, koje su stoljećima sadili vrijedni creski težaci.

Creski poljoprivrednici znali su odabrati najbolje sorte maslina koje se mogu prilagoditi uvjetima na otoku. Tako danas sortiment maslina otoka predstavljaju dvije sorte koje zauzimaju preko 90%  površina pod maslinama. Na dubljem tlu sadila se sorta Plominka, a na škrtijim i plićim terenima sorta Simjaca (Slivnjača). Te se sorte skoro isključivo uzagajaju samo na otoku Cresu, te ih smatramao autohtonim sortama.

Još jedna specišičnost uzgoja maslina na otoku karakterizira spoj ovčarstva i maslinarstva. Pedesetih godina prošlog stoljeća maslinici u okolici grada Cresa su ograđeni, a Poljoprivredna zadruga Cres je u njih smjestila na stotine ovaca. Ovca je tako, uz kamen i stara stabla postala simbolom creskog maslinarstva.

Cresko maslinovo ulje poznato je, a njegova kvaliteta hvaljena je još dok je otok Cres bio pod upravom Mletačke republike. U 18. stoljeću slavni mletački putopisac Alberto Fortis u hvali creskog težaka za kojeg tvrdi da je s uzgojem maslina došao gotovo do savršenstva, cresko maslinovo ulje ocjenjuje kao najbolje maslinovo ulje koje se u to doba proizvodilo na području cijele Mletačke republike. Krajem 19. stoljeća u Cresu je postojalo čak 20 uljara, a početkom 20. stoljeća zapisano je da se u Cresu obrađuje oko 300 000 stabala maslina na oko 1200 hektara. Danas se procjenjuje da se u okolici grada Cres obrađuje oko 130 000 stabala maslina na oko 600 hektara.

Današnje maslinarstvao određeno je spojem tradicije odnosno nasljeđa i suvremenih dostignuća i saznanja. Današnji creski maslinari obrađuju stara stabla autohtonih sorti maslina koje su posadili njihovi preci i od tih plodova poštujući suvremena načela, proizvode maslinovo ulje vrhunske kakvoće.